Tako je govorio by Zdenko Brnčić (have you read this book TXT) 📖

u nastojanju da ostvari tu predod¸bu po¸eljne stvarnosti. U tim mu je trenucima sekundarna pa¸nja usmjerena na promatranje stvarnosti.
Ali, ako je predugo u toj fazi, zbog poistovjećivanja svog mi¨ljenja o izvanjskom sa osobinom tog izvanjskog, čovjek počinje gubiti sebe i u jednom trenutku se njegova nutrina pobuni. Ima osjećaj da ga trenutna situacija 'melje' i postaje svjestan svoje patnje i svog umora. Njegova primarna pa¸nja se okreće patnji, a sekundarna njegovim razmi¨ljanjima. Tada uslijedi pobuna prema stvarnosti, a koju niti ne gleda.

Jedino stanje kada se čovjek dobro osjeća jeste kada mu je primarna pa¸nja usmjerena na njega samog (prirodno stanje svijesti). Tada se osjeća relaksirano, svje¸e.
U Indiji se razvio duhovni pravac dzogchen koji čovjeku poma¸e da bude u 'prirodnom stanju svijesti'.

Osobno ne koristim taj duhovni pravac. Čvrsta i ustrajna namjera da spoznam samog sebe, svoja uvjetovanja i mogućnosti, mi je dovoljna da mi primarna pa¸nja bude okrenuta meni samom.

I da zaključim, ispada da je čovjek suočen sa tri, njemu zanimljiva, područja (stvarnost, mi¨ljenje i do¸ivljavanje) te dvije pa¸nje (primarna i sekundarna). Hoće li zapostaviti stvarnost, razum ili emocije?
Ali, onog trena kada čovjek, u spoznavanju sebe, uvidi da su promatrač i promatrano isto, odnosno da su misli i emocionalna reakcija na te misli proizvod istog uma, nestaje dualnosti unutar čovjeka. Nestaje razdor, koji je generator stalnog razmi¨ljanja. Čovjek postaje jedinstven i njegova je primarna pa¸nja na njemu samome, a sekundarna na stvarnost izvan njega.
MUDROST VS RAZUMNOST

Mudrost vs razumnost
Brzina ¨irenja svemira je takva da je omogućeno stvaranje galaksija, zvijezda, planeta i satelita. Naravno, stvarati pretpostavke ¨to bi bilo da je ta brzina drugačija nema smisla, ali ostaje činjenica da postoje Sunce i Zemlja u takvom odnosu da je omogućena pojava i razvitak ¸ivota.

Promatrajući sam ¸ivot, nije te¨ko uočiti da postoji čitav spektar svrsishodnog djelovanja koje karakteriziraju pojedinu ¸ivotnu vrstu. Čovjek ne mo¸e ostati nezadivljen savr¨enim krugom kojeg čine proizvođači hrane (biljke), potro¨ači prvog reda (biljojedi), potro¨ači drugog reda (mesojedi) te razgrađivači koji razgrađuju ostatke proizvođača i potro¨ača, kako bi proizvođači imali sirovinu za svoje potrebe (bakterije, alge, gljive).

Kao da se u svemu očituje neka mudrost, odnosno da je mudrost sveprisutna. Pri tom ne mislim da je svemir mudar, da su svi ¸ivotni oblici mudri nego da je njihov nastanak i pona¨anje manifestacija mudrosti. Nije li i pojava čovjeka manifestacija mudrosti. Ali, pona¨a li se čovjek mudro?

Barem meni, mudrost nije obja¨njiva. Ona uključuje i emocije kao dio svrsishodnog djelovanja.

Kako se pojava razuma vezuje tek za pojavu čovjeka, očito da mudrost nema osnove u razumu. A ipak, većina ljudi nastoji da se pona¨a razumski, a ne mudro.
Postoje ljudske zajednice, koje 'razumski' čovjek naziva primitivnima i koje ¸ive skladno sa prirodom. Kao da slijede mudrost.

Mo¸e li razum biti manifestacija mudrosti, ako čovjek kada ga koristi ne ispoljava mudrost. Naime, razum i emocije ne idu zajedno. Ispada da čovjek, ako koristi razum ispoljava jednu polovinu seba, a kada koristi emocije, drugu polovinu. Ovako promatrajući, čovjek nikada ne mo¸e ispoljiti sebe cijelog.

Kakvo je va¨e mi¨ljenje o tome?

ISTINA

Postoji li i¨ta 'pametnije' od istine?
Čovjek, suočen sa stvarno¨ću (istinom) prihvaća ju. Ona ga mo¸e emocionalno stresti. Mo¸e do¸ivjeti ushićenje, radost ili razočaranje, ljutnju, tugu, ali se miri s tim da se to dogodilo. Mo¸e opravdavati ili osuđivati to ¨to se dogodilo, mo¸e okretati glavu od te činjenice, ali ju ne poku¨ava mijenjati. Zna da je to istina i da se ona ne mo¸e mijenjati.

S druge strane, kada je suočen sa sa nekom informacijom o stvarnosti, čovjek nije sklon istra¸ivati - ima li istine u tome, već tu informaciju tretira kao mi¨ljenje. Zbog toga ju on, prihvaća ili odbacuje, ovisno o tome da li se ona uklapa ili ne uklapa u njegovu percepciju stvarnosti. Sklon promatranju stvarnosti kroz mi¨ljenje o njoj, te¸i dru¸enju sa istomi¨ljenicima te izbjegavanju neistomi¨ljenika. Ako neistomi¨ljenike ne mo¸e izbjeći ili nije sklon bijegu, smatra normalnim nadmetanje mi¨ljenjem, bez obzira ¨to ga to zamara.

Vidite li i vi istinu u izrečenom, odnosno, kakvo je va¨e mi¨ljenje o izrečenom?
Kako se, po vama, pona¨a većina ljudi?

DUHOVNO SAMOOSTVARENJE

Duhovno samoostvarenje čovjeka?
Duhovno - znači prije svega spoznati samog sebe. Napustiti kriterije ega utemeljene na dualnostima: ja - ti; moj - tvoj; mi - oni; na¨ - njihov, kao osnovu djelovanja. Izlazak na bespuće stvarnosti u potrazi za cjelovitom istinom, pri čemu nikada ne stati na nekom samopodrazumijevajućem zaključku ili vjerovanju da je ne¨to istina.

samoostvarenje - podrazumijeva odbacivanje svih autoriteta, uzora, svega onoga za čim bi se poveli, bez vlastite provjere istinitosti toga.

čovjeka - ljubavi i na njoj izgrađenog zajedni¨tva sa sobom i okolinom.

Ovime se bavim već nekoliko godina, pri čemu sam, sam sebi, bio pokusni kunić. Rezultat, vi¨a razina sklada sa sobom i svojom neposrednom okolinom, na sveopće zadovoljstvo.

Svjestan opasnosti od (auto)sugestivnog do¸ivljavanja, odlučio sam da i sa vama, neopterećenima međusobnim poznavanjem, podijelim svoje iskustvo i to na način da ga zajedno propitujemo.
Zbog toga vas molim ne prilazite ovome sa aspekta sviđa ili ne sviđa mi se, nego sa aspekta ima li istine ili nema u tome. Na taj način, meni ćete pomoći da otkrijem svoje mo¸ebitne zablude, a vi mo¸da otkrijete ne¨to dobro za vas.

A sada evo kako gledam, načelno (čast izuzecima), na čovjeka:

Dokle god bude te¸io nekakvom konkretnom, opisanom cilju, Homo sapiens će ostati to ¨to jeste (misleća ¸ivotinja) iz dva razloga:
1. slika i opis nekog cilja ne mo¸e biti drugo nego li odraz opisivača samog, takvog kakav jeste, ovdje i sada. Ma koliko mu se predod¸ba cilja činila uzvi¨enom, ma koliko te¸io njenom ostvarenju, istinske promjene tu ne mo¸e biti.
2. čovjek se ne mo¸e istinski mijenjati ako ne razumije to ¨to mijenja. U protivnom, to je samo nasilje ili samodopadna obmana koja, povijesno, nije rezultirala ničim dobrim. Samo novom eskalacijom subjektivizma, novim podjelama među ljudima, sukobima i patnjama.

ZLO

Postoji li zlo?
Osobno smatram da ako postoji zlo, da ne treba ma¨tati, stvarati predod¸bu, o dobru, nego potra¸iti uzroke zla, osloboditi ih se i na taj način ostvariti dobro.

Zbog toga i otvaram ovu temu pitanjima:
- postoji li zlo?
- kako je nastalo?
- tko je odgovoran za nastanak zla?
- hoće li nestati?
- tko je zadu¸en za nestanak zla?

Pa evo, da počnem od sebe:
- zlo je ¸ivot bez ljubavi;
- nastalo je evolucijom (inteligencija + ¸ivotinjsko nasljeđe)
- nitko
- da, kada se čovjek oslobodi ega;
- svaki čovjek ponaosob

Ako se i pođe od toga da je zlo nedostatak dobra, mo¸e li čovjek koji ne poznaje dobro, znati ¨to je ono?
Zbog toga, mo¸e li jednako tako vrijediti da je dobro odsustvo zla?

Iznio sam svoj osobni stav. Nek svatko čini ono ¨to smatra da je ok. (Ne) Efikasnost će mu već pokazati je li na dobrom putu ili nije.

TELEPATIJA

Telepatija nije paranormalna sposobnost
Telepatija postoji, iako nije dokazana! Tako tvrde znanstvenici koji su radili na njezinom proučavanju. Postoji veza između dvoje ljudi, prijenos osjećaja i misli na daljinu, ponekad i na velike udaljenosti, međutim, nije dokazano koja je to veza. I tako, shodno tome, telepatija ne postoji kao znanstveno prihvaćena pojava.

Telepatija je normalna sposobnost ljudi, ali nije izra¸ena. Nekada je komunikacija između čovjeka i njegove okoline tekla bez prepreka - razmjenom opa¸anja (misaono). Riječi nisu bile ni potrebne. Ljudi su komunicirali telepatijom. Bilo je to vrijeme potpunog jedinstva. S pojavom razmi¨ljanja (¸elja), a koje se ne mo¸e prenijeti telepatijom, ljudi su iskoristili evolucijski kontinuitet glasanja (¸ivotinje), da bi usavr¨ili govor. Udaljene skupine ljudi su usavr¨avale svoje jezike i tako se ljudski rod definitivno podijelio.

Daljnjim (duhovnim) razvojem, zbog vlastitog opstanka, ljudi će se ponovno vratiti prirodi. Uvidjeti će da ih razmi¨ljanje (¸elje) onemogućava u tom povratku te će postupno prestati razmi¨ljati. Njima će ovladati 'ti¨ina uma'* i telepatija će ponovno biti normalna, a ne paranormalna pojava.

Kakvo je