Bez Sjene by Zoran Novak (children's books read aloud .TXT) 📖

Prica ljubavna, sto nekad
nas je drzala,
odavno je vec ugasla.
Odrasli smo ti i ja.
Godine prolaze i snovi se
ne vracaju,
Da li bar ponekad pomislis
na nju.
Na tu pricu ljubavnu.

Evo, prije neki dan kad sam
gradom lutao,
slucajno sam prosao nasom
starom ulicom.
Jos uvijek tamo je, mala kuca
rusevna,
i na njoj poruka sto je tebi
napisah ja:
"Voljeti cu te danas... vise nego jucer,
a manje no sutra.

Prica ljubavna,
ti i ja – Romeo i Julija.
I stvar tako krene, odavde do beskraja.
Sjecanja se vrate po koji put.
Ovu casu dizem za te:
Vivat et salut !

Momak sa gitarom,
zvali su me tako u
mom kraju starom.
Za dinar, il' dva
svirao bih ja na ulici
prolaznicima.
Neke tude zene ljubio
bi pjesmom,
i njezno ih lagao.
Jer ja srca nemam,
tebi sam ga davno dao.

Momak sa gitarom,
bio sam za sve.
Za dinar ja bih svakom
ispunio sne.
Pjevao bih pjesme njezne,
i zanosne, a srce bi se ludo
sa svakim stihom prisjetilo nje.

Momak sa gitarom,
ja sam samo bio.
Netko tko je davno svoju
ljubav izgubio.
Hej, lijepa gospodo, za tren zastani.
Svirat' cu za te pjesmu o ljubavi…
samo novcic u sesir stavi.

Ko lav u kavezu
bio sam ja,
ta me je zena izludila.

Izludila ... i varala.

Mojoj se ljubavi smijala,
druge tipove vijala.
Moja malena.

Ko lav u kavezu
bio sam ja,
ta me je zena zacarala.

Zacarala ... i varala.

Moje je poljupce primala,
drugog je imala.
Moja malena.

Ko lav u kavezu
bio sam ja,
ta me je zena ljubila.

Ljubila ... i izgubila.

Unazad vrijeme se ne vraca,
cao malena.
Srce nije lopta sarena.

Cao malena...

Pitao sam i starijeg brata,
rekao mi je da odgovor, mozda
zna tata.

Postavio sam pitanje i tati,
samo je umorno zijevnuo i
rekao: " Idi pitaj mati…"
Mama je odmah pocela kukati,
kako rucak jos mora skuhati, a
uzasno je boli glava i da nema
vremena za pitanja moja.
" Ili mirno sjedi, ili idi pitanje postavi djedi."

Pitao sam djeda, a poslije i baku,
I nitko da mi odgovori:
Da li i igracke spavaju po mraku ?

Da li nocu, kada mene svlada san
na spavanje idu i Doktor X, Gangren
i Action Man ?

Barbie, kad nahrani malu Shelly,
da li i ona u krevet poci zeli ?

Kad mrak ude u sobu, i polako
sve se stisa, da li spavaju i Pokici,
i igracke od plisa ?

Za nagradu dajem jednu zvaku,
onome tko mi rijesi tajnu:
Da li igracke spavaju po mraku ?

Ne reci mi…
ni svoje ime, niti adresu.
O snovima svojim ne pricaj mi.
Ni gdje ih krijes …gdje su ?

Bez velikih rijeci i
obecanja neka bude sve,
jer sreli smo se slucajno
ko na nebu zvijezde dvije.
Duse zivotom ranjene.

Pravilo je dok traje-traje.

Ne reci mi, da me volis,
za dio duse i komadic srca
ti nemoj da molis.

Iskoristi ovu noc,
jer ubrzo ce dan i tada ces da
shvatis kako sve bio je tek
samo san.

Jednom sam gledao
u ocima njenim suze.
Ta bol, iz grudiju,
dusu mi uze.

Jednom sam slusao
tuzni glas kako mi
govori: Nema nade
za nas..

Jednom sam tek
sanjar bio,
sto je i budan kroz
zivot snio.

Vitez u oklopu od sna…

To sam bio ja.

I zivot je takav,
da, pa ti uze…
U rukama ostaju samo
te suze.

U srcu, ime njeno tek
kao uspomena,
na neka sretnija
vremena.

Jednom je bilo…
I nikad vise.
Sudbina, polako kraj ove
price pise.

Ostavi osmijeh na licu
svom.
Jednom sam, bar na kratko,
imao u tvom srcu dom.

Ostavi osmijeh na licu,
nek' ti sja…

Bila je to nasa prica
ljubavna.

Kad jednom odem,
kad se nad posljednjim cinom
spuste zastori.
A glumci znojni, umorni sa lica
maske stanu skidati,
bit ce onih sto ce rec':
Zar tako brzo?!
Zasto vec?!

Ostanite skupa svi,
ali mene morate pustiti
prijatelji najdrazi.
Jer Ladar ceka svog putnika,
svoja dva zlatnika.

Ni sudba sale ne poznaje.
Ona kaze: vrijeme je…

Kad jednom odem,
nosicu kartu u jednom pravcu.
Uspomena, tek koliko stane,
u putnom rancu.

Ne placite prijatelji,
bilo je to sve.
Ne tugujte radi moje
duse umorne.

Kad jednom odem,
od vas ja, i kad me magla
proguta.

Srescemo se opet mi,
u nekim drugim ocima.