P O E Z I J A by IVAN ADAMEC (ebooks online reader TXT) 📖
- Author: IVAN ADAMEC
Book online «P O E Z I J A by IVAN ADAMEC (ebooks online reader TXT) 📖». Author IVAN ADAMEC
Ispod mosta
vodi put za nigdje
valovita mutna voda
ne priznaje ničije obrise.
¦um nedu¸nih du¨a
u ustima radoznalih riba.
Ne bacajte kamenje
pla¨ite samo ¨tropotom
ispod mosta
vodi put za nigdje
niti krugovi
ostati neće...
Lula nikada nije razmi¨ljala
ni o smrti
niti o jelu.
Za nju je ¸ivot bio
samo tekuća vrpca...
Lula je bila podatna
i ovisna o ubodima
ubod radi silikona u sise
ubod radi silikona u usne
ubod radi antibiotika
ubod radi pobačaja
ubod radi zuba
ubod radi ¸lice
ubod radi uboda
uboli i brata
no¸em.
I na¨li je izbodenu.
Mrtvu.
Na leđima.
Na leđima je¸a.
Na rezmeđu puteva
stvarnosti i ma¨te
u ti¨ini stvaranja
gazim po ispru¸enim
rukama.
Nijema lica ne odobravaju
a oči skreću u tamu prolaznosti...
Da li stvaram
ili si samo umi¨ljam...
dok slu¨am kako
tuđi snovi
lutaju oko mojih pozora.
I ne treba ih unakaziti
nego samo pustiti
da lelujaju
i ne taknu stvarnost
da se ne - razbiju.
U ti¨ini stvaranja
umi¨ljam si
da to samo ja
mogu čitati.

Uokolo vrtuljak krugove broji
¨kripi starost uz dječju ciku.
Tamnoplavo nebo svoje suze znoji
Parovi se pare i kriju od svijetla
¦umi li¨će u ¨ljiviku.
A ja stojim u tami idalje
izbrazdane ruke gore
krezube mi vise ralje
sjenu rade sve do
raskopčane trule odore.
Zelenkasto siva utroba sad visi
preko hlača kao cijevi orgulja
u ti¨ini grobnoj u pogrebnoj misi.
Smrdi drob i cipele mokre
i slijepljena kosa sada sva od mulja.
I tako se vrtim oko sebe
uz ringi¨pil svih nada i snova
ova večer nije kao druge
ona čeka sad i tebe
da ti ¨apne - isponova.
Makovi su svuda
oko mene
crveni poput krvi
koja lipti mojim ¸ilama
skriveni ili izlo¸eni
sa svojim
mekanim laticama
poput
tvojih usana
vla¸nih i rastvorenih
spremnih
na samtasti poljubac...
Gore je nebo
i oblaci neki
u okeru
ili smeđoj boji
kao izlistana
stara knjiga
potrganih stranica
sa slovima
koje prosipa
po djetelini...
Sagnuti ću se
pokupiti
ta
s
l
o
v
a
i vratiti ih nazad
u bezdan nebeski
u tu knjigu
punu tajni
neka čuva
ono
¨to nas
ve¸e...
Tabanam besciljno i nekorisno
po već vrućem nogostupu
ovog uznemirenog i ludog grada.
Promet rokće oko mene u¸arenih očiju u limu.
Smrad se smradom nadopunjava
a strah sa gladom utrkava.
I ja u toj trci sudjelujem
lomeći koljena i kri¸a
tra¸eći sveti gral u obliku jednog A4 - papira.
Iska¨ljavam pra¨inu
osu¨enih ispljuvaka sa asfalta
do u mladoj travi drvoreda
uspavana psećja govna tamna.
I pogled mi se di¸e uz nalickane fasade i ¨tukature
gdje su prozori čvrsto zatvoreni
a krovovi mrki , natmureni.
Samo mladost nasmijana i opjevana
iskričavo smijehom kliznu pored mene
i jo¨ dugo njihov osmjeh me ne mine
nego osta u zagrljaju tek procvjetalih kestenova.
Pijem vodu
i ne kanim
roniti suze
beskorisno
jer kroz
koprene umilne
padam polako
i neda mi se
nekako
dosezati u obzorje
sve je tako
meko
podlo¸no
i tiho
već pomalo
kroz sam
smije¨im se
kako neće
biti akcije
sve do
-obdukcije !
PROLAZI LJETO
I NUDI MI SMIRAJ U ZLATU I PURPURU
POSLIJE BIJELOG DANA U PRA¦INI
NUDI MI TAJ GUTLJAJ NEKTARA
U TI¦INI ZALASKA
SAMO PTICA NEKA MINU NA BRZINU
I UZ BRI´NI KLIKTAJ
POTSJEĆA ME DA I JA POTRA´IM KRILO
I DA SE UVUČEM U TOPLINU
I BEZGLAVO SE I SIGURNO
PREPUSTIM OSJEĆAJIMA
JEDNE PROHUJALE MLADOSTI
PROLAZI LJETO
I POTOK ´EDAN VODE
ODLAZI U SUMRAK
IZNAD MENE NEBO TAMNI
A ZVUK ZVONA
PLETE ODU SVEVI¦NJEM
NAOKOLO SVE JE TI¦E
STOJIM I ČEKAM PRVE ZVIJEZDE
DA PROČITAM ZORNO ¦TO MI TAMO – PI¦E ....
Hodam,razmi¨ljam
u tom brlogu
svijetlosti i tmine
zar su ba¨ tako
nu¸ne misli te ra¨čupane
dok tutanj ¸ivota
me ne mine.
Koliko sam samo la¸i
na obraz obljepio
koliko obećanja tvrdih, zanemario
kada nisam htio a ipak sam znao
u vremenu tog rada i nerada
du¨u sam
oslijepio.
Treba li neki razmak izgrepsti
preskočiti dopu¨tenje
ili mo¸da sročiti
ispriku la¸nu,sočnu
napit se komedije slatke
i tra¸iti
opro¨tenje...
Hodam,
razmi¨ljam
prekopavam svu baga¸u sjećanja
godine su tako, lako
pre¨le pored mene
i sit sam prijekora i tap¨anja
ljudskosti la¸ne
- beskorisnog vijećanja.
I pustite me već jednom
da utonem u sebe,
svoj ¨ljam
predvečerje ovo
nek se svima ruga
The unity of form and content is what distinguishes poetry from other areas of creativity. However, this is precisely what titanic work implies.
Comments (0)