P O E Z I J A by IVAN ADAMEC (ebooks online reader TXT) 📖

ukradite za sebe
sve nade i snove
ostavite mi samo
da hodam
i
razmi¨ljam.

DAJ ME ČUJ MALO

Pa dobro, ¨to ti misli¨
da sam ja neki papak
koji će padati na tvoje fore
koje si nahitala tamo ispred
svojeg dru¨tva, da se malo
napravi¨ va¸na, a ne misli¨
li da si time povrijedila mene
i osakatila nas?

Evo, odričem se svog egoizma
kao ¨to bi se trebala i ti
odreći neozbiljnosti
a ne da se gubi¨ između
kolekcije Barbika i Kenova
¨to ¨utke nose najnovije
krokodilske krpice
i ¨to ti ja znam koje sve ne
fore iz Italije.

Pa daj se samo pogledaj
kako si smije¨na sa tom cigaretom
kad znam da inače ne pu¨i¨ pred mamom
i stari bi ti odvalio vrućicu
samo da dozna ¨to si mu
popalila.

Ovo dru¨tvo je gomila
ono nije za tebe
oni te ne ¸ele
oni ¸ele samo sebe
ponaosob.

Svaka druga individua je
konkurent njihovom egu
i oni znaju da je trebaju
poniziti bilo kako bilo kada.
Oni su izloz ta¨tine
i trule¸i koja usisava
zadnje rudimentne ostatke
bića ¨to su ga nekad
prozvali čovjekom.

Ma to su zombiji
zar ne shvaća¨?
Zar se ne stidi¨
da ti i mlađa sestra
savjetuje da ih se okani¨
i da te ogovaraju iza leđa.
Pa daj se malo uspravi
pogledaj oko sebe
ovi te vuku na dno
u kal.

Pa preko tebe će mar¨irati
svoj samrtni krug
koji vodi u ni¨ta.
Jo¨ nije kasno
da se predomisli¨
i jo¨ uvijek se
mo¸e¨ nasmijati i
reći svojoj staroj da
si se samo zezala...


I daj,
molim te
vrati joj već jednom
tu
- prokletu ¸licu!

NE ZVJERAJ U PRAZNO

Ne zvjeraj u prazno
općini se bojama
ma, ispali hormone
pa onda uroni u taj ritam
septima i molova.
Suha usta i
miris znoja
u ko¸noj jakni.
Baby, it's only R'N'R !

ORGAZAM

Usisavam zrak
zveketom
sukobljenih zubi
nogama
u produ¸enoj če¸nji
procurio svemir
u zagrljaj znoja
titraji svijetla
gube se u olovnoj
samrtnoj postelji.

POETIČNOSTI

Pregr¨t molekula u ruci
prelijevaju se preko ruba
i blistaju u svom padu zrcaleći jučer
projecirajući - sutra.
Netko se rodi
poput lutnje sa mnogo ¸ica
netko sa četiri i gudalom
plijeni ma¨tovite magline
netko na jednoj ¸ici turobno gusla
a netko samo pi¨e note koncerta u vakuumu.
U paperju paprati i li¨aja
nijemo se legu jaja
čemera i poezije gladnih.
I ako uzdigne¨ te ¨ake
otvrdnule od savjesti
povrh tijela i sunca u podne
i kad' prope¨ te molekule sada slavne
i pogledaj u dlanove svoje
i reci dali nadzire¨ li te¸ačke nabore
ili zvijezdanu bistrinu nebeskog svoda...

NIČIJA NEBRIGA

Ničija nebriga
nemo¸e se smetnuti
niti um pomračiti
niti ¸eljan znanje piti
niti jantar okititi
samo pusti glas
da si dio ovog svijeta
svemirom se okru¸iv¨i
maglinama se umiv¨i
samo pustopoljem
stremim ¨upljim korakom
plućima punim i uspravnim
i dobro slu¨am vjetar
koji ¸ivot donosi...

DVOJE SU BILI

Dvoje su bili
zalog za vječnost.
Dva bića
dva srca
dvije du¨e...
Stvorili su
od sebe
cijeli brojni niz.
Njihovih bića
- vi¨e nema!
Njihova srca
- ne kucaju vi¨e!
Njihove du¨e
- kriju se u drugima!
Njihova vječnost
postala je
- povijest !

ANATOMIJA JEDNOG

Na pustoj pla¸i
posipanoj umornim suncem
u plićaku blizu usahle stijene
tucaju se izgubljeni i odbačni...
´uti ručnik i prozirna boca od vinila
otpale etikete.
Pijem kavu
uz rub ceste prema moru
a uz stopala ¸ivot i dalje kroči
sa ostacima pljesnive salame
pokrivene mravima.
Ni cvrcčima se svirati neda
jedino galebovi podr¸avaju svađu
kraj otvorenog kontejenera.
Za¸mirim i otvaram nosnice
no osim slanog mirisa mora i usahlog povrća
zabranjen je miris znojno golog ¸eskog tijela
i odbjeglo vrijeme me tjera opet
da doručak dijelim sa muhama.

EVO NAS

Evo nas.
Tu smo.
Sa gledi¨ta perspektive - zadnja stanica.
Osjećam se kao da sam jo¨ u tramvaju.
Ako se okrenem, znam da iza mojih leđa,
uranjam u samo mrmljanje i zadah znoja.
No nisam sam u tome.
I ti si.
I godine zajedno sa nama.
Sada, kada sam daleko od svega , toga...
i kada nas ve¸e jo¨ samo blje¨teći ekran
i klikanje po tipkovnici.
Jo¨ uvijek nosim onu tvoju nasmijanu sliku.
U sebi.
I znam da ću morati napraviti taj korak, pokret...
i bar jo¨ taj jedan klik....
-Delete!

DVIJE KAPI